Jeste li ikada vidjeli reklamu za Lavazza kavu. Jer ako ste ju vidjeli – ne možete ju zaboraviti. Ova je kava zaista s potpisom. Prije svega marketinške kampanje za Lavazza kavu rade vrsni fotografi, rekla bih pomalo otkačeni. Redovito imaju nekakve zgodne modele, polugole obučene samo u Lavazza šalice ili njihove male žličice ili tanjuriće.
Plakati su im možda u tri boje, uvijek je prepoznatljiva Lavazza plava boja, zatim golo tijelo žene i siva baršunasta pozadina. Takva je i njihova kava. Fina, puna i baršunasta. Kakve li maštovitosti, uvijek sam si mislila. U Zagrebu imam omiljeni kafić u kojem poslužuju Lavazza kavu. Iskreno mislim da nema bolje kave u gradu.
Način na koji vam je pripreme i posluže je upravo nevjerojatan. Kava još ima onu gustu kremastu pjenicu. Meni je Lavazza najbolja s nogu zato je i pijem uvijek na šanku. Tako sam i upoznala jednog svog dečka s kojim sam dijelila istu ljubav prema kavi. Često sam ga viđala upravo u tom kafiću na šanku i u slično vrijeme smo dolazili, dok jednoga dana jednostavno nismo razmijenili koju riječ. Odjednom smo se nalazili na istom šanku po dogovoru i naši razgovori su postajali sve duži. Rešetali smo abecednim redom sve teme i ispipavali teritorij.
Jednog dana me pozvao u kino. Čak je i pogodio film koji mi se jako dopao. Malo pomalo smo se počeli nalaziti i vikendom, pa navečer, pa su uslijedili dugi telefonski razgovori, zatim približavanje i ukradeni poljubac negdje kod Botaničkog vrta. Jako mi se svidio. Zaista sam ga voljela i izlazili smo sigurno gotovo dvije godine, no odjednom je odlučio otići izvan Hrvatske, navodno ga je neki bratić pozvao k sebi i napričao mu o boljem životu u nekoj stranoj zemlji. Bilo mi je teško, ali on je otišao, a meni je ostala samo Lavazza kava s potpisom…